Učiti, učiti i samo učiti…samo ono što želimo

Bila sam na roditeljskom, samo što sam ušla na vrata. Posle ovoga mi treba dvonedeljni odmor. 😆 Sigurna sam da se mnogi neće složiti sa mnom, ali ja moram da vam kažem. Škola je postala jedno veliko sranje i ne vidim baš nikakvu svrhu što naša deca završavaju takvu školu. Eto rekoh, nemoj da me tužite kod dece. Licemerje? Ovde ću reći šta mislim, ali sopstvenoj deci ne smem reći da ne bi stvorili otpor prema školi. Grrr… Pravo licemerje. Upisala bih ja njih u neku drugačiju školu, ali takva škola ovde ne postoji.

Moram da se ispravim, škola nije postala sranje, oduvek je to bila. Verovatno još i više u vreme kada smo mi išli, ali morala sam da idem u školu, pa nisam ni mogla da mislim svojom glavom. Čime potkrepljujem ovakav svoj stav.

Peti razred. Sve im se mukicama zavrtelo u glavi od šetanja iz jednog u drugi kabinet, da ih pitaš koji su to novi predmeti, nema šanse da bi vam neko od njih uspeo sve navesti. Neko je oduševljen biologijom, neko istorijom, neko geografijom, tehničkim obrazovanjem, informatikom ili novim stranim jezikom. Oni stari uobičajeni predmeti likovno, muzičko, fizičko…pa čak su decu doveli do toga da i te „proste“ predmete više ne vole svi i da nema šanse da svi bar tu imaju dobre ocene. To su bre nauke, nije šala.

„Srpski i matematika su vam najvažniji, nemojte da se zavaravamo.“, reči su razredne starešine koja predaje biologiju. „Znate deca mogu da vole biologiju ili ne, ali srpski i matematika moraju da im budu prioritet.“

Pu…mamicu im svima. Koje ja vajde imam od naučenog iz matematike kroz osnovno, srednje i visoko obrazovanje, e da mi je znati. Ma baš nikakve. Zašto? Zato što mi je matematika bila „eto tako usput predmet“. Matematika je MORALA da se uči zbog prijemnog ispita, a mora i danas. Niko te ne pita „da li voliš, da li ti ide, da li si rođen za to“, nego „jebi si mater, MORAŠ“.

A što moraš? Pa moraš da bi sutra mogao da zaradiš bodove, da upišeš srednju školu koju želiš i baš ni iz jednog drugog razloga. Izostavljam iz ove priče one koji vole matematiku i koji joj se dive. Ovakav isti scenario može da se primeni za bilo koji drugi predmet, ali matematika se „računa“.

„Istorija je jako važan predmet.“ Dobro jeste, ali za koji đavo je važna. Šta ja imam od toga što sam morala da učim kad je koja bitka počela i završila se i ko je pobedio? Ko su bre oni da ocenjuju šta je u jednom životu važno i šta se mora?

Kada dođe vreme da upišeš srednju školu, onda si ko ovnić. Pojma nemaš šta voliš, šta moraš, šta ti je sve nametnuto i kuda da lupiš glavom. Upišeš šta ti se nametne. Šta ti nametnu tata i mama, šta su ti nametnuli nastavnici kroz ocenjivanje u osnovnoj školi ili šta ti je nametnulo društvo i politika zemlje. „Nema razloga da upisuješ školu koju kada završiš ne možeš decenijama da se zaposliš.“

Treba da postoji jedna škola koja bi bila izbor dece i roditelja.
„Izvol’te ko želi, može.“,  „Deca imaju pravo i jedinu obavezu da uče i rade ono što vole i žele.“

– Dobar dan.

– Dobar dan.

– Mi smo došli da upišemo dete u vašu školu.

– Izvolite, za šta ste zainteresovani.

– Pa znate kako…naše dete je zainteresovano za sve i svašta, ali je još uvek mala da bi znala i umela da oceni šta je to što joj najviše odgovara. Želimo da pokušamo zajedničkim snagama da joj pomognemo da se pronađe u svemu tome što joj se nudi.

– Nema nikakvih problema. Upoznaćemo vaše dete, saslušaćemo je, njena interesovanja i njene želje, pa ćemo videti kako ćemo i kojim putem dalje. Najvažnije nam je da ustanovimo šta je to što nju najviše zanima, za šta je talentovana i u čemu bi mogla da bude dobra, na koje oblasti najviše da se obrati pažnja i u kojem poslu bi „sutra“ bila uspešna i srećna.

E tako treba sa detetom. Mnogo pre nego i da dođe u uzrast  petog razreda. E takvu školu bih volela i ja i mnogi, ali znam i da će mnogi biti protiv. Sigurna sam da je to jedan od puteva koji nam svima može doneti dobre, srećne i zadovoljne ljude. Utopija?

Ovih 6 metara glupih, beznačajnih knjiga, koje sam donela sa roditeljskog, treba da savladamo ove godine. Kažem i naglašavam treba, ne kažem mora. E mi ćemo baš tako uraditi. Savladaće samo ono što misli da treba i što je interesuje, ništa što mora. Za to što „mora“, e baš nećemo.

Pošto škola koja stvara srećne ljude, zadovoljne sobom, svojim znanjem i onim što ih zanima ne postoji, moje dete koje je peti razred, ove godine će naučiti samo, ponovo slovima SAMO ono što je zanima. Zbog onog što je ne zanima, spremna sam i da je ispišem iz škole i odvedem tamo gde ne mora ništa.

Toliko je onih koji su sa diplomama diplomiranih ovih i onih završili kao taksisti, kao prodavci na pijaci, kao građevinski radnici, kao čistačice, konobarice, kao ljudi bez budućnosti koji rade ono što moraju, ne zato što vole, e nećemo tako. Ima da uči samo ono što voli, ono što ne voli neću lično da joj dozvolim da uči, pa neka i kečeve naređa.

Ne verujem u ovakav prosvetni sistem, ne verujem da će joj šest metara knjiga u petom razredu doneti bilo šta dobro u životu ako to ne voli, ne verujem u ovakvu državu, u zemlju koja ljude koji u njoj žive gleda kao stoku, ne verujem i tačka.

Ovo je isključivo moje mišljenje. Ona je radoznala i sigurna sam da će je većina svega toga zainteresovati, ali znam i sigurna sam da od većine toga nikada u životu neće imati baš nikakve koristi. Škola je u Srbiji sranje.

Mogućnost da učimo je neophodna i najdivnija stvar kojom smo kao ljudi obdareni. Treba učiti celog života, ali nikome ne treba nametati ništa. Verujem u učenje, verujem u razvijanje u bilo kom smislu i obliku, verujem u napredak i trud da se napreduje u svom razvitku, ali ne verujem da ono što je neko rekao da se mora, može doneti nešto što je dobro. Tačka.

Posted on 03/09/2010, in NAŠA DEČURLIJA, srbija, SVAŠTA NEŠTO and tagged , , , , , , , . Bookmark the permalink. 27 коментара.

  1. ‘Škola je u Srbiji sranje.’ – Bravo!
    Ne kao roditelj već kao… polaznik? obrazovnog sistema ove zemlje (već 15 godina, prvo kao učenik i sad kao student), došla sam do potpuno istih zaključaka i razmatranja.
    Meni su neki predmeti, kao geografija i istorija, ne samo bili potpuno nepotrebni u daljem školovanju nego i pravo mučenje da naučim. Imala sam skroz odličan uspeh samo da bih na kraju osnovne i posle srednje mogla da izaberem ono što stvarno želim – farmaciju (odnosno hemiju, biologiju i slično, što se svelo na to :)).
    Tekst je odlično napisan i drago mi je da nisam jedina koja ovako misli 😀

    Свиђа ми се

  2. Hvala bogu, moje su pregrmele sve to a i ja sa njima. 🙂

    Свиђа ми се

  3. Šta da ti kažem, ja sam bio mnogo bre pametan prije no što sam otišao u školu. Sistematski su me sjebali. Ali, vratio sam ja njima, sve sa kamatom 😀

    Свиђа ми се

  4. Škola „ukalupljuje“ različite da slučajno ne budu drugačiji, još od vremena prosvećenosti i enciklopedizma. Zato je napravljena takva kakva jeste – da svima pruži jednako osnovno obrazovanje. Pre toga je učenje bilo znatno drugačije zamišljeno – slobodan čovek željan sticanja znanja bi našao drugog učenog čoveka, koji bi pristao da ga podučava u zamenu za rad/novac. Pre toga, ljudi su učili u manastirskim školama. Pre toga… U suštini, nikad deca nisu mogla da biraju šta će da uče, jer se smatra da ne mogu da procene šta je dobro za njih da znaju, šta će im trebati, itd… Kao, da im dozvoliš – deca bi jela samo slatkiše… (izreka)

    E sad… u kojim godinama jesu dovoljno zreli da im se (zajedno sa roditeljima) prepusti jedna takva odluka? Mislim da je to individualno, i reći da su svi zreli u 5. ili 6. osnovne, bi bilo jednako uopštavanje kao reći da svi moraju da znaju matematiku…

    A sa druge strane, budimo iskreni – ta matematika koja se uči u osnovnoj školi i treba svakome, inače sutra neće znati da vrati/primi kusur… Ne pričamo ipak o matematičkoj gimnaziji…

    Ipak, verujem da bi 7. 8. i 1. srednje trebalo izdvojiti u posebnu školu, koja bi bila nešto kao hi-school u usa, gde bi deca mogla da biraju šta će da uče… ostatak srednje bi bio college, tako da kao u celom svetu ljudi sa 19 godina već imaju BA i mogu na univerzitetu da steknu Master sa 21 godinom. A ne kao kod nas, sa 19 ideš na fakultet…

    Al’ to je druga priča.

    Nadam se da se ne ljutiš što sam dao jedan (donekle) drugačji pogled… Meni je lako da pričam – školu sam završio (ali ne i učenje, naravno!) a nemam dece koja sad idu… tako da ono… :))

    Свиђа ми се

  5. tačno je da je nastavni plan i program jako preopterećen masom nepotrebnih stvari, podvedenih pod „opšte obrazovanje“.
    Ne znam u kom razredu, 5 ili 6 osnovne škole iz biologije se obrađuje, u udžbeniku, zamisli na 16! strana nervni sistem vodozemaca….
    mislim….
    lele što se ne ubih
    ispod one kruške….

    kad mi je, pred kraj prošle školske godine dijete reklo da uči i da ima kontrolni iz muzičkog, umalo se ne sruših. Ženo, iscrpljuju ih, definitivno.

    Istovremeno mislim da dijete, u petom razredu, staro oko 10 godina ne može samo da određuje šta će da uči. Al da su ga pretjerali i oni koji pišu nastavni plan- jesu i to debeelo.

    Свиђа ми се

  6. „Ne verujem u ovakav prosvetni sistem, ne verujem da će joj šest metara knjiga u petom razredu doneti bilo šta dobro u životu ako to ne voli, ne verujem u ovakvu državu, u zemlju koja ljude koji u njoj žive gleda kao stoku, ne verujem i tačka“ – za to si potpuno u pravu, u stvari slažem se sa tobom.
    Ali, Charolija, to je konkretan problem ove države i ovakvog prosvetnog sistema, nije opšti problem. U svetu skoro da ne postoji idealan obrazovni sistem, ali retko gde je tako loše kao kod nas. Po čemu se to vidi? Po tome što režiser vozi taksi i magistar biologije radi u PTT-u na sortiranju pošte.
    Međutim, duboko verujem u obrazovanje, i ubeđena sam da su bazični predmeti, poput maternjeg jezika, matematike i jednog stranog jezika, neophodni. To zaista moraju da uče svi i da iz tih predmeta savladaju osnove. Kod nas se doduše strani jezik ne računa u bazični predmet. vež samo srpski i matematika, inače u opštem obrazovnom sistemu svuda u svetu i engleski je obavezan. Tako je u Japanu, u zemljama EU…
    E, sad, sasvim je drugi problem što naši nastavni planovi i programi veze nemaju s mozgom. Kako poznajem prosvetu i spolja i iznutra, mogu da navedem primer srpskog jezika: u petom razredu, u kome je predviđeno da deca imaju pet časova nedeljno (znači svaki dan imaju srpski), zdudana je skoro cela gramatika: rade sve vrste reči, posebno obrađuju deklinaciju (svih imenskih reči, pa i enklitičkih oblika zamenica); podele glagole i po radnji, stanju, zbivanju, i po vremenima, načinima, pridevima, prilozima, po vidu i rodu; urade sve glagolske osnove (i infinitivnu i prezentsku); vrste rečenice i po sastavu i po značenju, kao i po komunikativnoj funkciji; iz teorije književnosti odmah se upoznaju sa rodovima i vrstama; obrade i načine literarnog kazivanja; pet stilskih figura… Sve bi to trebalo da se potkrepi primerima, a ja sam navela samo deo naslova nastavnih jedinica. Da stvar bude još gora, to su osnove, ali su potpuno apstraktne. Naravno, rade i književnost, mada im i za jedno i za drugo ostaje malo vremena. I tako, kad sve sabereš i oduzmeš, ovo je savršena osnova da dete zamrzi svoj sopstveni jezik. Mnogo je gradiva!!! Premnogo za petačiće. Dok sam radila u školi, stalno sam planirala da skrešem to petačko gradivo i deo pebacim u šesti razred, ali… pomislim: „Šta ako mi se nešto desi, pa dođe neko drugi, pa taj drugi pomisli da ništa nisam radila sa decom…“ I tako, svake godine sam odrađivala kao i svi, sve šro je propisano.
    Drugi problem je nastavni kadar. Imam pravo da pričam o njemu jer sam bila njegov deo, mada ne volim kad drugi govore o tome, pogotovo oni koji sigurno ne bi izdržali sa 40-oro dece na ekskurziji, a kenjaju kako prosvetni radnici to rade samo da bi uzeli pare. Nema tih para koje mogu da naplate nespavanje od tri, četiri ili pet dana i strah kad dete vodite na ispiranje želuca jer je u flašu od švepsa stavilo votku i sve to uredno ispilo. Nije problem da li profesori uzimaju pare (jednostavno, nemojte da im date ako vidite da vaćare), već njihova neobučenost, skromno znanje, bezvoljnost da predavanja učine zanimljivim… Kakve su plate, teško da će se kvalitetni grabiti za školu. Naravno, kao i u svakom poslu, uvek postoji procenat koji bi i za dž radio super.
    Treći problem, ništa lakši od prethodna dva – roditelji. Sad svi misle da deca moraju da imaju sve petice, a ako nemaju, onda su profesori kreteni. Ma nemoj!!! Kod nas je toliko sjajnih đaka, da mislim da bi trebalo da se proglasimo za državu genijalaca.
    Znam da mi je predugačak komentar, izbriši ga ako hoćeš, ali… Evo ti još jedan post u kome ima i nešto o obrazovanju, mada je tema navijanje: http://miljalukic.blogspot.com/2009/10/ja-sam-navijacica.html
    Kad god je reč o školi, iznerviram se za zlatnu medalju.

    Свиђа ми се

  7. E alal ti dugmić tastaturski!!!

    Свиђа ми се

  8. Draga M, baš to sam htela da kažem samo sam izgleda malo iskomplikovala. Dobrodošla. 😀

    Свиђа ми се

  9. Milko ko zna koliko su te unazadili, ali važno je da si se isčupao. 😉

    Свиђа ми се

  10. Walker baš si se lepo setio kako su ljudi nekada učili i svesna sam da je nemoguće ugoditi svakom, ali znam da jedna takva škola stvarno i postoji, ali je poražavajuće što je samo jedna takva možda na celom svetu.

    Pogledaj kada budeš imao vremena, http://www.summerhillschool.co.uk/ , a postoji i knjiga o ovoj školi Slobodna deca Samerhila.

    Свиђа ми се

  11. Dolly, a kako misliš da žive bez znanja kakav je nervni sistem vodozemaca, pa to je jedna od najbitnijih stvari koja će im ko zna kada i zašto zatrebati. 😆 😀

    Свиђа ми се

  12. Miljo sve što si navela u komentaru podržavam i slažem se. Znam bar za troje profesora koji su to postali silom prilika, baš iz razloga koje navodim u postu.

    Moja drugarica je profesor geografije, a kako je to postala? Od svoje pete godine je išla u muzičku školu, bila izuzetno uspešna, svirala harmoniku, klavir, flautu, želela da završi i srednju muzičku i da se dalje obrazuje u tom smeru, međutim nije uspela da je upiše zbog nekog predmeta koji nema veze sa muzikom i tako je sva u suzama upisala gimnaziju.

    Posle gimnazije joj je bilo svejedno šta će dalje, jer su joj „ubili“ san, upisala geografiju i po difoltu, posle završenog fakulteta, sada predaje geografiju.

    Ovo je primer koji navodi i kakav nam je prosvetni sistem i kako mladi ljudi postaju ono što nisu želeli, već eto, silom nekih prilika postaju nastavnici i profesori.

    Nemam ništa protiv nastavnog osoblja, oni ljudi samo rade svoj posao najbolje što umeju i to je profesija koja je izuzetno zahtevna, nedovoljno cenjena u našem društvu, nedovoljno plaćena.

    Ovo sve što si navela za srpski jezik je stahota živa. Zamrzeti sopstveni jezik, zato što su opteretili decu je nešto ravno zločinu, ali za to naravno da nisu krivi nastavnici. Opet kažem, rade ljudi ono što moraju, kao i što deca uče ono što moraju. Neko je rekao da tako treba. Grrr…

    Свиђа ми се

  13. Blago tebi Dudo. 😉

    Свиђа ми се

  14. Ni kod mene nema mnogo skolaraca, ali se slazem sa tvojom teorijom! Steta sto u praksi nikad nece biti tako 😦 Ne znam da li bi deca mogla da odlucuju bas u prvom razredu sta zele, ali u 5. bi sigurno morali da imaju neki orijentir. Kandiduj se za ministra prosvete pa da menjamo ovo! 🙂

    Свиђа ми се

  15. Poznat mi je Nilov rad, ali veruj mi – u državi gde je svaki otac sa pištoljem jači od zakona a svaka slagana majka svoje dete zna bolje od profesora – to ne bi uspelo… I on se suočio sa gomilom problema i ogromnim otporom sredine. Ne kažem da je nemoguće, samo da je situacija bila dosta specifična, jer to i nije škola za svu decu, već „problematičnu“ koja se nisu uklopila nigde drugde. Čovek je samo dokazao da nema problematične dece, već nedovoljne posvećenosti. Međutim, u Srbiji gde u razredu ima po 36 (umesto 20!) učenika prosto je nemoguće da nastavnik posveti pažnju i zaista upozna decu, bude im prijatelj i saradnik u borbi protiv zaostale okoline, što je Nil zapravo radio…

    Dakle, „sve je to lepo izvan konteksta“, al’ mora se sagledati iz šire perspektive…

    Inače se slažem sa ostalim komentatorima da je verovatno najveći problem našeg školstva preopširno gradivo koje uz to nije lepo raspoređeno. Drugi problem je nedostatak novca za škole, a treći što neko namerno uništava obrazovanje kako bi isprovocirao ovakva mišljenja, oterao mlade od učenja, ogadio im školu i sutra umesto slobodnih ljudi koji znaju da razmišljaju imao ovce da ih vodi okolo kako hoće… Na žalost, premalo prosvetnih radnika podučava decu da razmišljaju (iako im je to prvo pravilo u udžbeniku, da ne bude zabune) a previše ih samo „predaje ono što je propisano“ bez volje, oporo… i deca taj nedostatak emocije osete i upiju, isto kao što kod kuće osete probleme sa novcem, krizu na vestima, nasilje u okolini…

    Свиђа ми се

  16. Jaoooo kako me pogodi, ja ovih dana pizdim zbog posla i zbog tako raznih stvari, ali ova država je trula iznutra i nema joj pomoći.
    A zanimanje mi je takvo, da mogu samo da gledam i plačem, jer, prvo nema šanse da se zaposlim u struci, a i ako to ikada uspem, tek ću da plačem jer niko neće da me jebe ni 2%, i neću moći verovatno ništa da menjam.

    Vidim da si spomenula Samerhil, meni je Samerhil Meka još iz 5 razreda kada sam ga pročitala.

    Kada smo ga radili na fakultetu, ja sam branila Nilovu pedagoiju kako najfunkcionalniju, gde mi je profesor reka’o da ni jedan ozbiljan pedagog ne može Nila ozbiljno da shvati. Imali smo raspravu oko toga, ali ja ni dan danas ne odustajem oko toga.

    Jedna od najvećih kritika Nilove škole (osim psihoanalize u ono vreme) je to što niko iz Samerhila nije izašao kako neki genije. ALi meni je najbolje njegovo objašnjenje, parafraziram, što su njegova deca izašla pripremljena za život, puna samopuzdanja i srećna bilo čime da radim.

    I otvorila bih ja svoj Samerhil, al’ čak i Velikoj Britaniji, posle toliko godina, oni još uvek imaju problema sa prihvatanjem, tako da o takvoj školi ovde nema šanse da bude pomena.

    I tačno je, naš obrazovni sistem je sranje.

    Свиђа ми се

  17. Eh…jbg, Čarobna…to je tako. Ja baš nisam tako dobra mamica kao ti, moj Boris ima vala da uči i što ne voli i što mu se ne dopada, jer tako mora. Mora, jer on je takav lik, ako malo popustimo, on neće ništa učiti. A šteta je, veoma je inteligentno dete. Učiće, jer, opet, jbg, tako je, boduju se ocene i da, slažem se sa tobom da je to žešća glupost, učimo sve i svašta i što treba i što ne treba. No, na žalost, od bodova i ocena zavisi koju će srednju školu moći upisati. Opet, možda pojma neće imati šta želi (skoro pa sigurno) ali će barem donekle imati izbor. Ako ne bude učio, neće imati nikakav izbor, sem onoga što drugi ne budu želeli. žao mi je, meni prvoj, kao ni tebi nije jasno za koji k.treba da učimo datume bitaka i svega ostalog, kada sve što smo mi učili, sada više ne izgleda tako u udžbenicima 😆 Valjda su ih neki drugi ljudi pisali 😉 . NO, to nam je što nam je, ja jedva podignem torbu koju treba da nosi…no, on kaže – navikao je. Jadna deca a jadni i mi, kada se uverimo da se ništa nije promenilo i da im diploma ipak ništa ne vredi. Dotle, ja ću da se nadam da će se nešto barem promeniti 😦

    Свиђа ми се

  18. Da je više mama koje ovako razmišljaju . . .
    Da se ja pitam, deca bi učila sa diskova.

    Свиђа ми се

  19. Kao i sve u Srbiji, i obrazovanje je postavljeno da se njemu služi, a ne da ono služi za dobrobit dece. Mi u Srbiji smo robovi svega, školstvu, zdravstvu, crkvi, poslu, socijalnom, penzionom… itd. Sve je stvoreno da bude u službi građana, ali se degenerisalo pa mi služimo svakoj šuši iza šaltera ili pod „zaštitom“ institucije. A najgore što i šuše nisu zadovoljne.
    U pravu si, škola u Srbiji je SRANJE, (namerno velikim slovovima).

    Свиђа ми се

  20. uzeste mi reci iz usta…
    moja je krenula u 4. razred… uce istoriju koja se menja iz godine u godinu, ucice geografiju koja je takodje problematicna, kako politicki tako i na karti…
    na zalost skolski sistem ove drzave je namenjen ubijanju decije volje za ucenjem i saznavanjem – to je cinjenica…
    sta mi mozemo da uradimo: pa ja recimo dajem dodatna objasnjenja na svoj nacin, matematika ide uglavnom kroz igru i pitlice, izazove, al`, jbg, to je moje polje, pa mogu ! a za srpski mi ispomaze uciteljica… inace, jedna smo od vecih skola u Srbiji, a idioti hoce da nam ukinu po jedno odelenje od 1. do 4. jer odelenja imaju samo po 20-toro dece, pa hoce da ustede – na uciteljicama spasavaju budzet ! nevidjena budalastina ! al` je cinjenica da sa decom mora da se „radi“ kroz igru… neverovatno koliko tako mogu da nauce, a naravno, osposobljavas ih da razmisljaju….
    to sto ti pominjes, to se cini mi se zove „gradjanska neposlusnost“ i treba ga iz sve snage praktikovati…

    Свиђа ми се

  21. Breskvica je uvek bila štreber, pa bolje da ćutim da me ne kamenujete 🙂

    Свиђа ми се

  22. Srpski obrazovni sistem ima rupa ko svajcarski sir, od losih i neuskladjenih programa do neadekvatnih kadrova. Postati profesor u skoli postalo je zanimanje poslednjeg izbora za mnoge, ako sve ostalo propadne onda odose u skolu da preko volje uce decu i otaljavaju posao.. cast izuzecima ali previse ovakvih primera licno poznajem.

    Sa druge strane ja kao superstreber 🙂 moram da napomenem da po mom misljenju ne treba zbog loseg sistema ici u krajnost pa pustati decu da uce „sta ih zanima i sta vole“. Nije ucenje samo bubanje i diploma, vec proces kroz koji se sticu i dodatna iskustva. Kao to da ne moze uvek biti sve onako kako oni zamisle i zele i vole. I da je potrebno uloziti i rad i trud da bi se do nekog cilja (upisane dobre srednje skole recimo) doslo i da to kao i mnogo stvari u zivotu podrazumeva i rad na nekim stvarima koje bas i ne volimo i nisu nam preterano interesantne.

    Bez obzira na lose programe i generalno losu prosvetu, ja sam pristalica opsteg obrazovanja koje podrazumeva i istoriju i geografiju i biologiju i umetnost i religiju i prirodne nauke i koje nam kao odraslima daje sveobuhvatnost saznanja, mogucnost sagledavanja stvari iz vise uglova. I verujem da je vazna PISMENOST svidjalo se nekome da uci gramatiku ili ne, jer mi se kosa na glavi digne kada procitam tekst sa gramatickim i pravopisnim greskama. I verujem i u (dokazani) znacaj matematike za razvoj analitickog razmisljanja i uopste kognitivnog razvoja kod dece (a bogami i kod odraslih). I trudim se da ljubav prema znanju i saznanju pre svega prenesem i na svoju decu i da im objasnim da ne uce za ocenu vec uce za sebe i kada uce nesto sto bas i ne vole 🙂

    Свиђа ми се

  23. Ja se ne slažem ni sa kim u potpunosti – u obrazovnom sistemu mi je smetao tek fakultet, a do tad više uslovi u kojima sam učila, nezainteresovanost i netaktičnost pojedinih predavača, kao i deca sama po sebi…no, mogu se delimično složiti s osobom koja je rekla da nijedan obrazovni sistem nije idealan, kao i sa Nikolinom.

    Oni koji se ne posvećuju dovoljno učenju kroz život se vade na neki starinski šmekerizam. Oni koji su toliko učili da nisu videli sunca ispadaju teške budale kad se nađu oči u oči sa onima koji ih „pročitaju“. Mi koji smo se zaglavili negde na pola puta i nismo stekli formalno visoko obrazovanje doživljavamo da nam ne veruju, jer smo na papiru ljudi sa završenom srednjom školom. Nema idealnog!

    Ono što mi smeta je takmičenje za koje đaci i studenti smatraju školu – umesto da uče zbog toga što vole sam čin saznanja i onaj divan osećaj koji ti prožme celo telo kad nešto istinski znaš i time barataš, oni uče da bi „prebrinuli brigu“, „bili najbolji“, „eliminisali konkurenciju“, „imali veliku lovu“ i „oposlče

    Ljudi danas često imaju PhD, a ne znaju da se ne znam piše odvojeno, nemaju pojma koji je glavi grad Brazila, nije im jasno šta je to tačno radioaktivnost i ne znaju odakle tolikoa pompa i kontroverzija oko onog na K tamo dole što ne spominjem, kako ti blog ne bi napali poludeli ljudi iz te oblasti. Dokle god mislim da ne treba učiti nekoga da se ističe u oblastima koje ne voli, treba da ima bar neko znanje u vezi sa njima.

    Mnogo ljudi nije volelo srpski jezik, zbog književnosti, jer je ona „za šlihtare“ i „nisi cool ako čitaš knjige“. Logična posledica: mnogo njih danas ima blogove poput tvog i mog. Na njima pišu kao nogama, bez trunke pismenosti, jer smatraju da se piše pravilno samo u zvaničnim tekstovima; gde, opet, lupaju veliko slovo tamo gde ne treba i pišu kao pravnici, a ustvari ispadaju magarci.

    Problem je u načinu na koji je predstavljena škola – u popularnoj kulturi ona je maltene sramota, a u ovoj novopečenoj kobajagi kapitalističkoj kao nešto što moraš da otaljaš kako bi imao uspeh i novac. Ne valja!

    Nikolina…religija u školama? Kao nešto što moramo da prihvatimo, NIKAKO. Kao nešto što treba razumeti kako bi se čula svaka priča svake strane – interesantno, što da ne?

    Свиђа ми се

  24. @Iva, mislim da si sto se jezika i pismenosti pravo u centar teme pogodila. Lepo je uciti samo ono sto zelis ali ako danas sutra imas neki zavrsen fakultet, master, PhD a ne znas da se izrazavas i pisano i usmeno na adekvatan nacin o cemu onda mi pricamo?

    A znanje je stvarno kategorija koja je ne znam ni gde otisla… nikoga ne zanima da uci sebe radi i svog znanja i usavrsavanja radi vec svi tupe o nekim prakticnim znanjima i primenama ne shvatajuci koliko su ista suplja ukoliko ne postoji teorijska baza na kojoj se zasnivaju.

    Sto se religije tice, mislim da je religijsko obrazovanje (ne veronauka, treba napraviti razliku izmedju te dve stvari) od izuzetnog znacaja za shvatanje drustva, kulture, vrednosti narocito u multikulturnim i multireligijskim drustvima i da znanje religijskih koncepta omogucava i bolje shvatanje i demistifikaciju i bolji „suzivot“ ljudi razlicitih religija u danasnje vreme globalizacije. Religija je BITNA stvar, socioloski, kulturoloski, nesto sto ima nevidjen uticaj na mnogo toga u drustvu kroz istoriju i to je nesto sa cim se kroz obrazovanje treba upoznati.

    Veronauka koja god, je stvar licnih preferenci i izbora. Moja deca ovde idu u katolicku skolu i na pravoslavnu veronauku, obe stvari su stvar naseg izbora a generalno vrednosti kojima se uce kroz obe te stvari su samo pozitivne i dobre i ja vidim samo pozitivni uticaj verskog obrazovanja u nasem slucaju.

    Свиђа ми се

  25. (U priču o veronauci i građanskom vaspitanju neću ulaziti jer je to posebna diskusija, i sve dole izrečeno može, a i ne mora da važi i za njih)

    Elem, ne vidim nikakav problem sa svim tim predmetima u osnovnoj školi. „Matematika mi ničemu nije služila tokom života“ Kako dete od 8 ili 10 godina može da zna šta će mu trebati za 10, 15 ili više godina? Da to dete bira sebi predmete? Da mu roditelji biraju predmete??? (što je još gore, iz premnogo razloga) Ovo se odnosi na sve predmete, ali kad sam se već uhvatio matematike: u osnovoj školi iz matematike uče osnovne stvari… Ako misliš da odsrasloj osobi ne treba da zna da izvuče broj ispred zagrade, izračuna nepoznatu, da izračuna koliko mu para za benzin treba za put na more, da nađe optimalan odnos drva i uglja za zimu, uzevši i cenu u obzir, i slične stvari, onda kul, matematika je potrebna samo onima koji žele da budu naučnici ili da predaju taj isti nepotreban predmet.

    S druge strane, današnji klinci, ni sa ovako širokim i raznovrsnim stvarima koje uče u školi, pojma nemaju koji faks da upišu 6 meseci pred prijemni! Ništa ih ne privlači. Ne znaju. Sve im je bezveze. A, u stvari, reč je nizu izgubljenih generacija koje ne vade slušalice iz ušiju, nemaju apsolutno nikakve autoritete, razmaženi su, ne skidaju se sa fejsa i smsovanja, a na pitanje „Koji ti je hobi?“, ako uopšte i znaju šta ta reč znači, odogvaraju sa „Blejanje“. (čast izuzecima čiji je broj obrnuto proporcionalan nivou „urbanizovanosti“ mesta gde žive).

    Da nam je školski sistem u kurcu, to stoji. Ali priča o tome da u osnovnoj školi postoje bespotrebni predmeti, hm, to mi malo ne pije vodu.

    Свиђа ми се

  26. SadClown fora i jeste u tome da recimo iz matematike deci i ne treba vise od toga sto si naveo, (mozda jos ponesto), medjutim oni uce mnogo vise i kada se sve to sto su ucili pogleda na kraju vecina njih nema pojma.

    Kada na sve to dodamo i ostale predmete, tek tada pojma nemaju koju srednju skolu da upisu, jer u svemu budu samo prosecni.

    Свиђа ми се

  1. Повратни пинг: #pratipetak #followfriday Da, mi zaista volimo pričati o blogovima!!! « Uspesi, padovi i život uopšte

Постави коментар

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.